Vrdnik:
POJAVA KRSTA NA KAMENOJ PLOČI JE OPOMENA ZA SVE NAS
(doživljavanje i tumačenje)
Kada sam posredstvom interneta, skajpa, 5. novembra 2013. godine, ugledao na kamenoj ploči, koji mi pokazuje brat Goran Žugić, na sredini svijetleći raskriž dvije linije koje u pojavnosti predstavljaju krst, tri dana sam očekivao odgovor od glasa tišine, od kosmičkog univerzuma i Majke Prirode.
Pitao sam, brata, da li vidi krst, odgovorio je potvrdno, a na ponovljeno pitanje kada je to prvi put vidio, rekao je: ''Kada sam ovu kamenu ploču pokazao tebi!''
Uzeo sam kameru i snimao razgovor u vremenskom trajanju od dvadeset minuta, a sve je pratio Cveja Erkman, kome je brat poklonio kamenu ploču.
Brat je znao da to nije prvi put da se sretnem sa ovakvim pojavama. Neke sam objavio, ali svi su mijenjali naslov u kojem sam isticao da je to stigmatizacija Isusa Hrista na tijelu ljudi i životinja, kao što je slučaj ždrijebeta u Knežini, kod Sokoca, na čijoj glavi je bjelasao krst 1997. godine ili Vasilija Skopljaka, koji na lijevom ramenu ima krst – obilježen crvenilom, kao opekotina, koji se održao i do dana današnjeg, kada ima više od dvadeset godina.
Bili su to krstovi sa istim krakovima, ili kao jedan od najstarijih univerzalnih simbola, koji su se javili mnogo godina prije pojave hrišćanstva, kod starih Grka, Rimljana, Indusa, Kineza, Japanaca…
Znao sam da je takav oblik najbolji za simboličke kombinacije, ali – otkud baš on kada sam izgubio svijest iznad Kremna, vozeći se ranjen u helikopteru i kada sam se budio nakon operacije u Beogradu? Tada sam i prvi put pojmio sintagmu ''svijetleći upitnici'' i ''svjetlost nezaborava''…Mislio sam da će to biti dobar sintagmatski spoj za neke od naslova… Prvi put mi se to javili, kada sam izgubio svijest i vidio sve crno, što be se reklo ''crnje od crnjega'': žene u crnom koje idu na vodenicu da samelju žito, crno bračno i crni vodenički kamen…Onda sam vidio svijetlu tačku, ali''bjelju od bjeline'', koja se rasplinjava i dobija konture osječene glave Jovana Krstitelja, a čuo sam glas: ''Nećeš umrijeti, vratiću te u život, ali uzećeš papir i olovku, obilazićeš rovove i grobove i ispuniću ti svaku želju''…A uradio sam mnogo više nego što sam očekivao. Da mi pola Bog uzme – hvala mu, previše mi je dao! Objavio sam 87 knjiga autora raznih žanrova, 44 broja revijalno-stručnog časopisa ''Šume'', pet brojeva časopisa za umjetnost, nauku i društveni život ''Glas istoka'', organizovao kulturne manifestacije, objavio šesnaest knjiga, krenuo sa Prvom internet TV u BiH, a sve to u istraživačkom nagonu, bolje reći u ovitku psihološko-socioloških fenomena i pojava.
Od tada, znam da klinička smrt nije tunel i sve ono što pišu, nego prekrasan kosmički orgazam, pobliženje sa kosmičkim univerzumom, u kojem je čovjek oslobođen ovozemaljske patnje. Ljepota u besmrtnosti trena. A povratak u život je bolniji od rođenja!
Ovo je zadnja moja istraživačka sonda koja je dostupna svima…Primjetio sam da ljudi sve više vole od logike i činjenica koje nude refleks opstojanja i lakšeg življenja; vole jednu emociju koja će im zadovoljiti dušu, nego spasonosne činjenice…? Tako otrkivaju sebe – ne žele da ih navodiš na Božiju tačku u njima, nego da im stimulišeš zablude i jačaš neprobojan ego…Koliko je samo genijalnih ljudi moralo da sagore u radu da bi pobudili samo jednu malu svijetlu tačku u čovjeku, da bi živjeli samo onda kada umru, kao što je Erazmo Roterdamski u ''Pohvaliu ludisti'' napisao: ''Čovjek je tako sazdan, da izmišljotine na njega ostavljaju veći utisak nego isina''.
Nakon tri dana od pojave i ospstojanja Krsta na Kamenoj ploči, koju je donio moj brat iz Hilendara i poklonio Cveji Erkmanu, dobio sam odgovor iz glasa tišine, da je pojava krsta na tijelu ljudi i životinja, u kamenju i drveću, u vazduhu – zapis Duha Svetoga, ali i opomena za sve nas, jer se istorija ne može prekrečiti, ona je dokaz da je prošlost živa zakopana u budućnost.
U posljednje vrijeme nauka dokazuje da neorganska materija ima začuđujuće sposobnosti da pamti i prenosi dobijenu informaciju. Na prvom mjestu je voda kao Sveta Majka života na Zemlji, ali su tu i keramičke pločice, kamenje, predmeti od drveta…Iz njih se čuju glasovi davno preminulih ljudi…Nije li preteča za tako nešto srednjevjekovni majstor za izradu violina Stradivari, koji ih je pravio od starih klupa koje su dugi niz godina bile ''ozvučene'' muzikom toga vremena?
Nauka je na putu da otkrije tajanstveni mehanizam po kojem neorganske materije sakupljaju i daju informacije – iz ukamenjene tišine!
Ako ''jedna misao može odrediti kretanje cijelog kosmosa'', kako je tvrdio genijalni Tesla, kroz kojeg je govorio Duh Sveti - to je onda tajna svih tajni, dodir sa Božanskim zakonima.
Pojava krstova je samo najpojmljivija simbolička kombinacija na putu odgonetanja tajni. Čisto srce naučnika, ali i običnog čovjeka, otkriva sve tajne, pa i Božije, sama mu se usta otvaraju, da kazuje živu knjigu o Bogu, a on se ogleda u samoj prirodi koja je glavni i odgovorni urednik svih pojava i dešavanja. Ima i ona druga poruka, kada je u pitanju Krst, a to je upozorenje ljudima na zle sile iz njih samih, kao što to piše na privatnom bilbordu postavljenom na imanju Zvonke Bajagića u Vlasenici: ''Teško Bogu sa nama – kakvi smo!''
Pojava krsta na kamenoj ploči iz Hilendara vezana je za slučaju mog brata Gorana Žugića i njegovom prijatelja Cveje Erkmana, zato što je otišla jedna nemila pojava u nepravedan zaborav, a to je da je u školi Milica Stojadinović Srpkinja u Vrdniku prekrečen ''Kosovski boj'' dimenzija 5 puta 2,5 metara, koju je davne 1964. godine naslikao akademski slikar Voja Stamenić, koji je radio u toj školi, a kasnije je otišao u Ameriku. Naslikao je po uzoru na izgorelu sliku u manastiru Vrdnik 1776. godine.
Naređenje da se ta slika prekreči dala je Alenka Šušak 2007 godine, udata Oreščanin, inače katolkinja, protiv koje je podignuta optužnica ali u kafkijanskom procesu zagubljena u besudnoj državi…Radi toga je smijenjena, kao direktor, ali su je zavjereničke grupe nagradile boljim poslom i sudski ''zastarjelim postupkom''.
Pojava krsta na kamenoj ploči je zgusnuta energija slikareva da ''oživi'' kosovski boj u prostoru škole koja se zove po velikoj, genijalnoj, pjesnikinji Milici Stojadinović Srpkinji i pobuđeni i probuđeni glasovi tišine: svjetlosti nezaborava iz kolektivno nesvjesnog, gdje je Srbima pala svijest u nesvjest! Ostala su samo dva čovjeka sa vatrištem u duši da se slika vrati na zid osnovne škole u Vrdniku: Goran Žugić – direktor i Cveja Erkman, bivši predsjednik Školskog odbora.
Za sada, samo se svijetle upitnici, sa kamene ploče, u obliku krsta, koju je moj brat donio iz Hilendara, ognjišta pravoslavlja i velikog mjesta moći, da ono što duh stvori življe je od materije!
Što se tiče mog brata, on, bez sumnje, ima ekstrasenzorne sposobnosti i duh svetosti i svjetlosti govori kroz njega. Ne kažu uzalud monahinje u manastirima: ''Da nam je vidjeti majku koja te rodila''?
Da nije tako, kako bi se pojavio krst na ovoj kamenoj ploči, koju je ponio iz Hilendara, tačnije ispred Crkve zadužbine kralja Milutina. Svijetli kao tajna sila Hristovog uzdignuća ili Njegovog ponovnog povratka, u kojem Bog žrtvuje sina jedinca da bi spasio svijet.
Svijetli kao svijetleći upitnici na koje sam, zahvaljujući strpljenju i dugogodišnjem istraživanju, dobijao odgovor samo kada se smiri duh, kada duhovi zlobe ne mogu ništa!
A oni upravo vrebaju sa interneta!
Kao dokaz je da prijatelji i poznanici, kao i javnost, ne čitaju i ne čekiraju ovakve pojave!
Slava tebi, Bože!
Istraživao, orječivao i svjetlopisao: Nedeljko Žugić